Radost je kada u zadnjem tjednu školske godine napustimo školu provodeći dan izvan učionice. Otišli smo u Samoborsko gorje gdje nas je nadomak Samobora dočekala zelena oaza. Svuda oko nas tišina, pjev ptica greenvillske šume koja je jedva čekala da prekinemo njenu tišinu. Zatim su nas preuzeli Jelen i Skakavac, naši instruktori da nam pokažu sve prednosti koje pruža šuma, obavljajući zadatke u manjim grupama kroz tematske radionice. Trebali smo zajedničkim kretanjem, igrom, promišljanjem i snalaženjem rješavati zadatke koji su nas vodili do rezultata. Rezultati nisu mogli izostati ukoliko se svatko od nas uključio i odgovorno ponašao prema okolišu poštujući zadana pravila i uključujući sva osjetila. Samoborska šuma nas je štitila i branila od moguće kiše i postala na trenutak naš drugi dom. Dom kao siguran i prirodno poticajan prostor u kojem zajedničko učenje postaje prava avantura i pustolovina, a svaki zadatak otkrivanje ljubavi prema prirodi. Naučili smo kako preživjeti u prirodi, izradili nastambe za preživljavanje, pratili šumske tragove, a zatim zapjevali šumi za ovaj boravak te joj obećali da ćemo joj se uskoro vratiti. Boraveći u šumi obećali smo joj da ćemo je čuvati od onečišćenja da bi još dugo godina ostala zelena, svježa i utočište mnogima. Bilo je to mjesto gdje smo pobjegli od gradske užurbanosti, opustili se, primili u sebe malo prirodne tišine i oprostili se od naših dragih učiteljica. Kada smo ušli u autobus i krenuli prema Zagrebu, tijela su nam bila prekrivena ugrizima, ožiljcima i zelenim znojem.

Galerija slika

Učenici 3.a i 3.b razreda proveli su nezaboravan dan na izletu u Ozlju i Draganiću. Posjetom Starom gradu Ozlju upoznali su bogatu povijest kraja, a na Posjedu Contessa sudjelovali su u zanimljivim radionicama i upoznali život na povijesnom imanju. 

Pogledajte…

Grad Zagreb i ove godine organizira ljetovanje za učenike iz obitelji slabijeg imovinskog statusa. Više…

Dobro je učenike što ranije upoznati s našom bogatom kulturnom baštinom. Zato su se naše učiteljice prvih razreda odlučile svoje razrede odvesti u jedan od najboljih i najvećih hrvatskih muzeja – Etnografski muzej. To je ustanova koja se u svom dugogodišnjem postojanju specijalizirala za brigu oko očuvanja našega vrijednog hrvatskog materijalnog i duhovnog dobra te u svom neprestanom djelovanju i radu trajno proučava razvoj i način života hrvatskoga društva kroz vrijeme i prostor. Ponosimo se dugom tradicijom našega Muzeja koji je nastajao kroz nekoliko stoljeća te stvorio nekoliko vrlo bogatih zbirki te se i dalje razvija prikupljajući predmete i obavljajući različita terenska istraživanja. Danas je to ustanova koja broji više od 85 000 predmeta iz cijele Hrvatske i svijeta, a dostupna je javnosti stalnim i povremenim izložbama, predavanjima, radionicama, stručnim skupovima, izdavaštvom s bogatom knjižnicom, a sve kako bi popularizirala i sačuvala bogatu etnografsku građu. Mi smo posjetili dvije vrlo zanimljive izložbe. Jedna se odnosila na zemlju kojom se propituje odnos čovjeka i tla na različitim razinama. Izložba predstavlja načine na koje tlo funkcionira u ljudskom životu jer uz tlo su vezani mnogi običaji, vjerovanja, gradnja i ekologija. Još jedna izložba svojim izlošcima pokazala je kako su ljudi vječni putnici kroz vrijeme i prostor, a iz tih vremena i prostora postoji niz zanimljivih predmeta koji su s tim putnicima stigli s različitih kontinenata. Najzanimljiviji dio bio je kada smo krenuli na radionicu na kojoj smo se upoznali s drvenim igračkama kojima su se igrali naši vršnjaci u prošlosti. I danas se te drvene igračke mogu vidjeti na sajmovima, tržnicama iako se današnja djeca više njima ne igraju. One svjedoče nekom prošlom vremenu kada su bile nezamjenjiv dio nečijeg djetinjstva. Svatko od nas dobio je jednog malog, drvenog konjića koji je nestrpljivo čekao da mu damo malo boje i laganim kasom krene u svijet naše mašte i igre.

Galerija