Koristeći internet uživamo u tako lakoj i brzoj komunikaciji. Dostupne su nam sve moguće informacije. Toliko jednostavno, s nekoliko poteza prsta ulazimo u nepregledne svjetove slika, riječi, brojeva i zvukova. Toliko nam je lijepo da potpuno zaboravljamo da se baš u takoj velikoj šumi mogu kriti i neke od opasnosti kakve su se do sada skrivale samo u pričama koje su nam pričali dok smo bili mali. A i priča je sve manje…

Internet je tako postao vrt u kojem ne rastu samo zdrave biljke već i one koje mogu biti vrlo opasne. Svjedočimo tako lažnom predstavljanju, raznim preporukama i porukama, neobičnim fotografijama i  snimcima, reklamnim sadržajima, emisijama i pjesmama. Tamo se može ogovarati, lagati i vršiti pritiske. 

Često i sami manje izlazimo i družimo se s prijateljima jer nam je lakše isključiti se iz svakodnevice nego u njoj sudjelovati. Pisalo se i o nekim ozbiljnim tragičnim događajima koji su nastali kao posljedica kada se korisnicima interneta sugeriralo da primjene neke vrlo opasne zadatke ili zaduženja koja su dovela čak i do smrtnih posljedica.

Ova kazališna predstava nastala je koristeći se književnim predloškom Lane Rojc Miličević.

Zamišljena je kao dinamična igra troje glumaca, a to su Dora Marojević, Laura Šalov i Ante Vukov. koji će kroz različite kratke scene pokušati tematizirati život mladih u svijetu interneta.

Pritom će scenski pokret najviše koristiti, scenski govor bit će ogoljen do kraja poput novih modernih tehnologija.

Nema tu mjesta bojama i svjetlu. Ogoljena je i scena po kojoj se kreću, nema kazališnih rekvizita osim jedne video projekcije u pozadini koja nam služi da bi nam ispričala neke događaje s internetskih platformi. Jednostavni su i kostimi koji nas podsjećaju na robote iz filmova pa će se nekada tako i kretati naši glumci, poput lutki bez srca.

I muzika je tek nešto što ostaje bezglasno i tiho.

Eto, to nam je sve donijela umjetna inteligencija!

 

Baš svi mi koji smo gledali ovu predstavu, a naročito naši učenici itekako su upoznati sa svim vrstama ili bar dijelom nekih od elektroničkog nasilja.

Ova predstava nastojala ih je uputiti da nastoje uvijek biti oprezni pri korištenju društvenih mreža i sadržaja koje im se nude.

Upozorila ih je da budu pažljivi kako, kada i s kim razgovaraju te koje informacije koriste i traže.

Slike koje su se pred njima dinamično izmjenjivale nisu bile dosadne već vrlo zabavne da bi iz toga komičnog katkad prešle u vrlo bolne scene, naročito one posljednje gdje smo ostali potpuno zatečeni jer rezultat nekog internetskog junačenja završava – smrću!

Ova predstava potpuno je ispunila zadatak da nas upozori na prekomjerno korištenje interneta i  njegove opasnosti kada svi mi u svakom trenutku možemo postati žrtve ukoliko ne budemo stalno na oprezu.

Naša dva šesta razreda imali su priliku nazočiti premijernoj izvedbi, a redatelj Igor Baksa pozvao nas je na domjenak nakon predstave što smo iskoristili da se okrijepimo nakon tako dobre predstave.

Čestitamo svima na ovom projektu sa željom da ga i drugi vide.