Tko još piše pisma, razglednice, poruke na papiru? U našoj školi jedina je prigoda kada za Valentinovo jedni drugima upućujemo ljubavne poruke koje ostavljamo u za to predviđenu kutiju. Tek se tada užurbano i pažljivo piše po papiru i malo pripazi na rukopis. Pa ipak valja se malo potruditi da osvojiš nečije srce.
Uglavnom poruke šaljemo SMS, mejlamo uz obavezne emotikone kao dodatni ukras. Često su nam rukopisi nečitljivi, neuredni bez upotrebe pravopisnih znakova.
Zato nam u ovoj šumi koju nam je ponudilo novo doba nikada nije bilo korisnije prisjetiti se krasopisa ili kaligrafije.
Za razumijevanje lijepog pisanja ili krasopisa potrebno je vratiti se u 19. stoljeće kada su učenici na krasopisu kao obveznom predmetu stjecali vještinu oblikovanju slova i pisanja. Kako je stjecanje tih vještina bilo našim vršnjacima u pučkoj školi pokušale su nam kroz radionicu o Krasopisu pokazati djelatnice Hrvatskoga školskog muzeja.
Pri izvođenju nastave učenici su sjedili na školskim klupama koje su im osigurale udobnost za pravilno pisanje i pravilno ustajanje te omogućavale pristup učitelju koji je pregledavao i nadzirao njihov rad. Pisalo se oštrim guščjim perom.
Najbitnije je pri izvođenju slova kako se to pero drži. Pero se drži palcem, kažiprstom i srednjim prstom, dva prsta udaljeno od vrha pera. Zatim se pero umoči u tintu vrlo pažljivo, a višak tinte potrebno je odstraniti o rub bočice.
Zatim smo krenuli pisati na list pripremljen prema krasnopisankama iz 19. stoljeća.
Kada smo počeli pisati krasopisom shvatili smo da pisanje od nas iziskuje veliki napor jer pozornost treba posvetiti visini slova, njihovoj međusobnoj udaljenosti, širini i debljini koju postižemo neprestano izmjenjujući tanke i debele crte. Odmah smo počeli sažalijevati naše prijatelje iz prošlosti.
Krasopisom se želi stvoriti osjećaj za lijepo, poticalo se na urednost, čistoću i red, ljepotu, strpljivost i mirnoću. Svako se slovo prvo promatralo i ponavljalo do savršenstva.
Unatoč velikim naporima pri pisanju, zahvaljujući krasopisu i vrijednim pisarima u samostanskim i dvorskim pisarnicama sačuvani su do danas brojni, vrijedni rukopisi od kojih je svakako najvažnija Biblija.
U arapskim zemljama i Kini kaligrafija je uzdignuta na razinu umjetnosti.
Ovakvim radionicama prisjetili smo se svih onih koji su u hladnim i najčešće nezagrijanim prostorijama oblikovali slova u vrijedne rukopise te time prenosili znanje i ljubav prema pisanoj riječi.
Iako se tome možemo diviti i danas, žaleći za prošlim vremenima jedva smo čekali uhvatiti naše mobitele i sjesti za računala. Djeca smo koja ipak pripadaju digitalnom dobu!