Poštovani roditelji, drage učenice i dragi učenici,

peti je tjedan nastave na daljinu, novonastale situacije izazvane epidemiološkim uvjetima, koja nas je sve zatekla,  vas roditelje i učenike te vaše učitelje i učiteljice.

16. ožujka školske klupe i riječ učitelja zamijenili su zasloni, datoteke i avatari koji  postaju učitelji iz daljine. Odjednom smo u kriznoj situaciji, koja nadilazi naše uobičajene načine reagiranja i rješavanja problema. Svi osjećaju strah, ljutnju, osjećaj bespomoćnosti i pomalo beznađa. Život na kakav smo navikli uvelike se promijenio i to je unijelo osjećaj neizvjesnosti u vezi s tim što nam budućnost donosi.Pokušajmo jedni drugima pomoći u održavanju motivacije i suradnje: učitelji učenicima, roditelji djeci, učitelji roditeljima, učitelji roditeljima, roditelji učiteljima.

Kažu da je volja najveća ljudska snaga i da ako više nismo u mogućnosti da promijenimo situaciju, izazvani smo da promijenimo sebe. Nitko nije odgovorio na pitanje kako mijenjati sebe. Na to pitanje mogu odgovoriti pričom.

Postoji jedna legenda Cherokee Indijanaca o obredu u kojem dječak postaje odrasla osoba.

Otac bi odveo svog sina duboko u šumu, stavio mu povez preko očiju, posjeo ga na posječeno stablo i ostavio ga samog. Od dječaka se zahtijevalo da cijelu noć nepomično sjedi te da ne skine povez s očiju sve dok ne osjeti prve zrake sunca na svom licu. Nije smio plakati niti zvati pomoć. Kada preživi noć, postat će odrastao čovjek. Dječak je naravno bio strašno uplašen. Mogao je oko sebe čuti sve vrste zvukova. Od krikova divljih zvijeri, raznih ptica pa do udaljenih glasova ljudi, a neprestano je osjećao i huk vjetra koji mu je nosio u lice travu i pijesak. Mladi Indijanac sve je to hrabro podnosio. Konačno, nakon užasno proživljene noći, izašlo je sunce i on je mogao skinuti povez s očiju. Tek u tom trenutku mladi je Indijanac otkrio da je njegov otac sve vrijeme sjedio pored njega na drugom posječenom stablu i pazio da mu se nešto loše ne dogodi.

Što kazuje priča? Iako imate osjećaj da ste sami u mraku virtualnog okruženja, mi smo ovdje i čuvamo vas. Roditelji su tu za vas i sunčano će jutro svanuti, a nestati avatari i datoteke. Neka nas sve hrabri misao: Onaj koji pada i ustaje mnogo je jači od onoga koji nikad nije pao.

Ravnateljica: Tina Kirin